Piše: Zoran Buhač, pedagog

O našem projektu uključivanja vrednota tradicijske kulture u svakodnevni odgojno-obrazovni rad dječjeg vrtića već smo puno pisali i objavljivali. Kako znate tijekom prošle pedagoške godine u starijoj odgojnoj skupini Leptirići započeto je nešto što je počelo vrlo sramežljivo, a nastavilo se vrlo uspješno i sada, završilo gotovo spektakularno. Djeci je u tom razdoblju ponuđeno, nakon što je jedan djevojčica došla u vrtić u narodnoj nošnji, da se više upoznaju o tradicijskoj kulturi rodnoga kraja. Djeca su se u tom procesu upoznala sa starima zanatima, starim alatima, narodnim pjesmama i plesovima. U odgojnoj skupini je gostovala i jedna baka iz čije je škrinje potekla narodna nošnja u kojoj je spomenuta djevojčica došla u vrtić. Zahvaljujući toj škrinji čitav  je ovaj proces prerastao u projekt nazvan „Zaboravljena bakina škrinja“. Baka je djecu upoznala s vezenjem i šivanjem. Djeca su upoznala tradicionalno seosko gospodarstvo, ali su se i bavili i poviješću našega kraja kada je nastao misterij o tome famozonom kloštranskom bunaru o kojem se nažalost malo zna. Djeci je tada prepušteno na maštu da osmisle priče o bunaru i pretvore je u slikovnicu. Zahvaljujući velikodušnosti i razumijevanju Općine Kloštar Ivanić i općinskog načelnika Željka Filipovića te sponzora, tvrtke Solaria Design iz Graberja Ivanićkog Dječji vrtić Proljeće je izdao svoju prvu slikovnicu: „Na kloštranskom brijegu“. Slikovnica je doživjela svoju promociju na Dan općine Kloštar Ivanić kada su djeca i odigrala igrokaz na temu slikovnice. Slikovnica je postala gotovo neslužbeni suvenir Općine, a poslužila je kao lajt motiv za dizajn ormara za knjige koji su osmislili i izradili roditelji Gašparović / Španjol Pandelo, a koji je pak bio pokretač našeg loklanog  „book crossing“ projekta.

U ovoj smo pedagoškoj shvatili kakav potencijal u stvari ima projekt „Zaboravljena bakina škrinja“ te smo ga prijavili na regionalnu smotru projekata iz područja Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo koja se održala na Dan žena, 8 ožujka 2016. U Petrinji gdje su kolegice Romana Kesegić i Katarina Bilandžić dobile priliku pred stručnim vijećem sastavljenim od savjetnika iz Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta prezentirati projekt i svoj rad. To su učinile vrlo uspješno unatoč ograničenom vremenskom okviru koji na odgajatelje uvijek djeluje frustrirajuće jer odgajatelji uvijek mogu pričati o djeci iz svojih odgojnih skupina.

Osim toga, projekt smo prijavili i na smotru „Dani predškolskog odgoja – Medulin 2016.“, ali samo kao članak za koji smo smatrali da je vrijedan da se objavi u zborniku radova koji ovaj međunarodni skup svake godine izdaje. Ne samo da je izdavač zbornika prepoznao naš članak kao vrijedan objavljivanja, već smo pozvani da naš rad i prezentiramo na ovom stručnom skupu koji običajno okuplja najveći broj praktičara i stručnjaka iz cijele Hrvatske. U Medulin su otputovale kolegice Romana Kesegić i Katarina Bilandžić zajedno s ravnateljicom Grozdanom Jakovljević. Naš je vrtić ovdje imao ekskluzivnu priliku promicati naš rad i smjernice po kojima radimo. Također su svi prisutni mogli vidjeti da jedan mali vrtić iz jedne manje poznate općine može postići i prikazati snažne rezultate poput mnogo razvikanijih i poznatijih jedinica lokalne samouprave, odnosno vrtića. Bila su to tri dana razmjene iskustava i ideja. Ovdje valja spomenuti kako je načelnik Općine Kloštar Ivanić, Željko Filipović prepoznao važnost promocije ovakvog projekta koji se bavi zavičajnim vrijednostima za samu općinu te ovom projektu i njegovoj promociji na nacionalnoj i internacionalnoj razini dao punu i otvorenu podršku. Zahvaljujemo našem Osnivaču na prepoznavanju i pozitivnoj valorizaciji našeg rada. Ovakav odnos motivira za budućnost i neke slijedeće projekte kojima će također biti cilj oplemeniti živote naših malih Kloštranaca.

Stručnjaci iz AZOO i MZOS na skupu u Petrinji.

Naše kolegice vladaju situacijom u Petrinji prezentirajući svoj rad.

a tu je i trnutak kada treba poslušati i ocjenu svojeg truda i rada.

Kao što svi vrtićansci znaju da svaka priča ima sretan kraj tako je ocjena bila odlična pa je "pala" i fotka za uspomenu.

Naše kolegice na slici zajedno s članicma komisije koja je ocjenjivala projekte na smotri.

Tek da se zna da je ovo vrlo važan i priznat događaj.

Atmosfera sa stručnog skupa.

Naše kolegice pred stručnjacima i sebi ravnim praktičarima prezentiraju vrtićki projekt.

Pošto je Medulin na morskoj obali, trenutke odmora se iskoristilo za šetnju po rivi.

Piše : Zoran Buhač, pedagog

Knjiga, ta usamljena ratnica protiv dosade, samoće, tuge, bolesti i svih ostalih ljudskih nedaća u posljednje  vrijeme u Lijepoj našoj gubi bitku pred mobitelima, tabletima, osobnim i prijenosnim računalima i drugim novotarijama koje putem  ekrana od tekućih kristala, nekoliko čipova, spojeva i procesora daju ljudima danas ono što su prije dobivali od knjiga. U korist ovoj tvrdnji ide i istraživanje provedeno ove godine u našoj državi koje je dovelo do posebno zabrinjavajućeg podatka, više od 50% stanovnika nije briga za knjigu i niti su ijednu pročitali u prošloj godini. No, zanimljivo da među tih 50% ima onih koji imaju djecu i koji bi željeli i sve na svijetu dali da im djeca budu uspješna i dobri učenici. Da bi bili dobri učenici moraju učiti, a mi još uvijek, na sreću, učimo iz knjiga.

Kako onda prenijeti djetetu ljubav prema knjizi? Kako očekivati da će nam dijete biti kreativno ako ne čita?  Jer kad čitamo mi zamišljamo, kada zamišljamo, tada možemo i zamisliti rješenje nekog problema. Kako očekivati da će nam se djeca snaći u životu ako im se rječnik vrti oko 500 riječi? Kako objasniti da se taj rječnik upravo širi čitanjem? Ako dijete neće čitati ili mu nitko ne čita, ono nema priliku postavljati pitanja? Ako dijete ne postavlja pitanja njegov se svijet smanjuje i ono zna samo onoliko koliko drugima odgovara da zna. Ako ne postavlja pitanja, ono se ne razvija…

Zar je moguće da čitanje može  utjecati na tolike aspekte djetetova razvoja? Da, moguće je. Konkretan primjer je čitanje u odgojnoj skupini u vrtiću gdje se pokazala da djeca koja pohađaju vrtić imaju puno bolje vještine izražavanja, širi rječnik, lakše rješavaju probleme i znatiželja ih vodi prema novim spoznajama. Djeca kojoj se ne čita, bilo kod kuće  ili u vrtiću, obično su povučenija, kvaliteta njihova izražavanja posrednim  putem  bilo kojom tehnikom ili načinom je gotovo uvijek na nižoj razini od djece koja vrijeme provode uz pisano slovo.

Knjigu zato treba čuvati i poštovati. Treba joj posvetiti više nego jedan dan u godini… ma treba joj posvetiti i noć! Upravo se to dogodilo u cijeloj Hrvatskoj u petak, 22. travnja širom Hrvatske, ali i u našem vrtiću. U organizaciji Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Knjižnica grada Zagreba, Udruge za zaštitu prava nakladnika – ZANA, Knjižni bloka – Inicijative za knjigu te portaal za knjigu i kulturu Moderna vremena Info ovaj događaj se odvija već peti put. Bili smo obaviješteni tijekom veljače, a prijavili se u ožujku tako da je i naš vrtić, a i sam Kloštar Ivanić koji predstavljamo zajedno uz osnovnu školu braće Radića završio u programskoj knjižici distribuiranoj širom Hrvatske. Dječji vrtić Proljeće Kloštar Ivanić je po prvi put sudjelovao na manifestaciji Noć Knjige gdje smo kroz mnoge radnje, aktivnosti i poticaje promicali knjige, čitanje, predčitalačke vještine, ali i igre koje povezuju priču, pričanje, maštu, baratanje riječima, pojmovima, poznavanje slova, ukratko sve ono čemu jako koristi čitanje knjiga. Djeca i roditelji starije i srednje odgojne skupine su se okupili u petak u sobi dnevnog boravka srednje skupine koja je za tu priliku postala hram čitanja i knjiga. Mnogo je toga pripremljeno kako bi se bilo u skladu s tematskim okruženjem ovogodišnje obljetnice Shakespearea, Cervantesa i Ivane Brlić Mažuranić. Još jednom pohvaljujemo i zahvaljujemo se roditeljima djece vrtića na suradnji i sudjelovanju u ovom, za nas, velikom događaju.

„Pored psa, knjiga je najbolji čovjekov prijatelj! Osim toga, uz knjigu je lakše zaspati!“

Groucho Marx, američki komičar

Dnevni boravak Žabica je taj dan postao pravi raj za knjigoljupce.

(Crtano) Filmski program je bio prilagođen i prikladan.

Društvena igra potjere na temu likova iz "Priča iz davnine".

Sve su vrećice naslovljene kao početak neke priče: "Bilo jednom...", ili "U dubokom moru".

U vrećicama su djeca pronašla likove iz priča i priču su osmišljavali uz pomoć svojih roditelja.

Kino je prikazivalo crtiće koji se nažalost ne mogu vidjeti na televiziji.

Slikopriča kao enigma koju treba riješiti. Svaka je priča imala vrećicu sa slikama koje treba staviti na pravo mjesto u priči.

Tko to ne voli mogao je rješavati labirinte.

Malo atmosfere iz pune sobe.

Prepoznavanje prvog glasa u riječi. Djeca bacaju veliku kocku sa šest slova te koje im

se slovo okrene skaču na sliku pojma koji počinje glasom/slovom koji je kocka odredila.

Puzzle slagalice na temu "Priča iz davnine".

"Mekani i mirni" kutić za čitanje u miru i ugodnoj atmosferi.

Analiza i sinteza slova i glasova u riječi. Djeca ubacuju kamenje sa slovima u utore koji čine riječi od tri do četiri slova.

Slagalice i memory s motivima iz svijeta bajki.

Malo upoznavanja s glasovima i slovima uz vježbe grafomotorike.

Ovo bismo mogli nazavti i "Kutićem Tri Praščića". Djeca i roditelji su imali priliku pročitati priču iz slikovnice, nakon toga

odglumiti priču uz pomoć ginjol lutaka i za kraj probati sagraditi praščićima kućice od raznih materijala.

Razne kutijice su bile blokovi, sijeno i slama i triješće su bili drugi građevni materijali.

Kako to biva, kada se u gradnju uključe očevi, sama građevina postane čvršća i stabilnija.

Kutić za čitanje je mogao primiti i skoro cijele obitelji.

Noć knjige je bila izvrsna prilika za pokretanje našeg lokalnog projekta "book crossinga". Ormar u obliku naše slikovnice

se napunio knjigama koje su zajedno skupili roditelji i djeca te je na usluzi upravo njima da kući mogu ponijeti neku novu

slikovnicu i pročitati je, a onda vratiti pa posudutu neku drugu.

Interes za posuđivanjem knjiga se pokazao velikim i djeca su čak slikovnice koje su sama donijela preporičivala drugima.

Piše : Zoran Buhač, pedagog

Dragi i stalni gost našeg vrtića, mađioničar, zabavljač i najbolji prijatelj djece među odraslima – Jozo Bozo ponovno je posjetio naš objekt. Jozo Bozo ima novu predstavu „Čarobna zemlja Poštovanzanija“ gdje nas je uz hrpu magičnih trikova poučio i podsjetio što je to poštovanje te kako ga steći i kako ga pokazati. Danas je tu bilo svega: čarobnog štapića koji nije slušao svojeg vlasnika, banana koja nije htjela nestati, magična lepeza, zapetljane špage, nevidljive loptice, neposlušne marame i slično. Da bi magija zaživjela u pravom svjetlu bila je nužna i pomoć pravih malih pomagača koji je u našem vrtiću bilo doista mnogo i bili su jako korisni. Djeca i odgajateljice su dobili poklone za dugo sjećanje, a Jozo Bozo nam je svima pročitao jednu pjesmu.

Poštovanje

Poštovanje je kad ljudi poštuju jedni druge

Kad mali poštuju velike i veliki poštuju male

Kad djeca poštuju svoje roditelje

Kad braća poštuju svoje sestre

I sestre poštuju svoju braću

Poštovanje kad se poštuju i nebo i sunce

I duga i trava

I onaj mali bijeli cvijet

I onaj još manji crni mrav

Poštovanje je kad poštuješ sebe

I sve oko sebe

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Mi smo dječji vrtić Proljeće Kloštar Ivanić i zeleni smo vrtić, članovi Međunarodne federacije eko škola iz cijeloga svijeta. Kako je danas Dan planeta Zemlje od nas se očekuje poseban angažman na ovu temu. Danas je dan kada se u većini svijeta odvija i Zelena čistka. Kako smo mi danas u obilježavanju Noći knjige u našem vrtiću po prvi put, Zelena čistka će biti za tjedan dana. Naše majčice Zemlje se često sjetimo jer se često bavimo čišćenjem bližeg nam i šireg okoliša tako da ćemo Zelenu čistku imati slijedećeg petka 29. Travnja.

U međuvremenu tu je rad mlađe vrtićke odgojne skupine „Ježići“  koja je u suradnji sa svojom odgajateljicom Nikolinom Petrak na poseban način i uz posebne „Boje“ obilježila ovaj poseban dan. Naime, boje su bile od pjene za brijanje, a djeca su manipulirala prstima. Kako su sama djeca rekla: „Tu mi živimo!“ zanimljivo da je ovakvo simboličko mišljenje svojstveno mlađem uzrastu djece upravo najsmislenije shvaćanje problema ekologije. Djeci je dovoljan crtež planeta da shvate na kako krhkom svijetu živimo dok je odraslima takve ideje jako teško shvatiti i prihvatiti da smo za sve ekstremne promjene u prirodi u posljednje krivi sami zbog svojeg ponašanja.