SOVICE POMAŽU NAPUŠTENIM ŽIVOTINJAMA
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Empatija, uživljavanje u osjećaje i stanja drugih se uči. Ne dolazi razvojem ili „samo od sebe“. Djeca se moraju tijekom djetinjstva susresti s pomaganjem kako bi sama mogla pomagati. Pozitivnim poticajima ispunjeno okruženje će od djeteta jednoga dana stvoriti empatičnu mladu osobu. Djeca modelom uče prihvatljivo ponašanje i poželjne reakcije na događaje oko njih. Ako okruženje nije vično pomaganju i dijete se susreće s previše kritike, samo će postati takvo.
Idealan način sa pozitivno poticanje razvoja empatije kod djece je briga za kućnog ljubimca. Ukoliko se djetetu podari ta mogućnost, a s njom i odgovornost za skrb o životinji, dijete će znati cijeniti svu onu nesebičnu ljubav koju najviše pružaju psi, ali i drugi fa(u)ntastični prijatelji. Hranjenje, briga za čistoću, provođenje vremena zajedno, boravak vani, šetnje – sve su to dobrobiti za dijete koje djeca mogu dobivati od životinje u svojem neposrednom okruženju.
Nažalost, nisu sve životinje kućni ljubimci. Mnoge ostanu ostavljene, napuštene, odbačene i moraju potražiti svoj novi dom. Nekada je to uspješno i lako, no često je to za životinju nemoguća zadaća pa ih komunalne vlasti spremaju u azile ili utočišta gdje im se omogućuje privremeni ili stalni boravak. Kao što smo već rekli, te životinje trebaju skrb za svoju dobrobit, uglavnom u obliku hrane i smještaja i mnoga društva koja pomažu životinjama ovise o dobroj volji pa tako i društvo za zaštitu životinja s našeg prostora Zlatni Čagalj. Bogate empatijom, naše odgajateljice su djeci ispričale priču o životinjama, koje sada, kada se bliži zima, imaju sve teže uvjete za život i kako im treba pomoći. Možda zahvaljujući već stečenoj empatiji prema životinjama, a možda i uplivu popularne kulture u obliku animiranih filmova u kojima su životinje glavni likovi, djeca mlađe odgojne skupine Sovice su bez teškoća uvjerile svoje roditelje kako je tužnim i usamljenim životinjama potrebna njihova pomoć. Prije svega su likovnim radovima djeca uredila kutije za donacije, a bilo je i priča sa životinjama kao glavnim likovima.
Tako su se tijekom tjedna od 8. do 15. studenog prikupile doista velike količine hrane, dekica i drugih potrepština za čupave prijatelje. Voditeljica udruge Zlatni Čagalj je posjetila vrtića i zahvalila u ime svih životinja što im naše Sovice pomažu ovako nesebično.
Osim toga, djeca su u slanom tijestu izrađivala otiske šape kao mali znak zahvalnosti roditeljima za sudjelovanjem u ovoj akciji.














DONACIJA MALIH GOLOVA NA NAŠEM IGRALIŠTU
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Boys will be boys, stara je engleska uzrečica koja govori o nepobitnoj nepromjenjivosti stvari (u našoj bi tradiciji to bilo nešto kao Bolje da propadne selo nego običaji). Iako živimo u vremenu stalnih promjena gdje ne-binarne vrijednosti u životu postižu najviše priznanja, možda se trebamo uzdati u nepromjenjivost, a pomalo i tvrdoglavost. Naime djeca se vole igrati loptom, oduvijek. Dječaci pogotovo. I to je ta nepromjenjivost koja nam je u današnje doba gdje je sve digitalno i virtualno najviše potrebna. Djetetov neposredni boravak na otvorenom u slobodnoj igri i u izravnom kontaktu s drugom djecom. Dječaci vole naganjati loptu i to im naganjanje treba omogućiti što više i kvalitetnije. Među našim Leptirićima ima već nekoliko izraženih naganjača, tj. nogometnih malih talenata koje treba bolje njegovati pa se djed jednog od njih upravo vrlo potrudio i napravio male golove za prostor igrališta u našem vrtiću. Na taj način je njihova igra dobila okvir, dobila prostor i dobila ograničenja u obliku pravila koja će naše male Modriće i Rakitiće što bolje naučiti nogometu.
Neka dečki ostanu dečki (i cure su dobrodošle u svijet nogometa), a mi se ovim putem usrdno zahvaljujemo donatoru, gospodinu Lackoviću.




OBILJEŽEN DAN KRAVATE U NAŠEM VRTIĆU
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Kravata je danas postala nešto bez čega ne možemo zamisliti sliku svijeta. Otvorite portale, novine, upalite TV i vidjet ćete, ako ništa drugo, onda ozbiljne političare čiju strogu pojavu ipak uljepšava kravata. I tako je to širom svijeta. Iako djeca baš i ne razumiju zbog čega se nosi kravata i koja joj je osnovna svrha (Mada budimo realni, nije da će nas kravata ugrijati po hladnoći ili obraniti od sunca tijekom ljeta…), zanimljiva im je kada je vide na nekom drugom uz vječno pitanje – što je to?
Moglo bi se reći da je ukras, no ona je i više od toga. Kravata je postala simbol Hrvatske i onoga što je naša zemlja dala svijetu i po čemu možemo biti poznati i ponosni. Ovakvo učenje djece o vlastitoj domovini i usađivanje domoljublja posredstvom ovakvih konkretnih stvari je puno smislenije nogo promicanje ideja i ideala koje djeca ionako ne razumiju.
Naši su vrtićanci, da obilježe ovaj važan datum za domovinu, došli u velikom broju s kravatama u vrtić što je bio odista lijep i nesvakidašnji prizor. Oni stariji su se bavili proučavanjem kravate dok su oni mlađi kravate izrađivali putem raznih radionica.














DONACIJA KOŠEVA ZA SMEĆE TVRTKI IVAKOP I ELELKTROCENTAR PETEK
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Dječji vrtić Proljeće Kloštar Ivanić je oduvijek bio skladno mjesto za življenje djece, jer gledajući suštinu stvari, djeca u vrtiću žive. Gotovo jednako kao i kod kuće. U tom je življenju u ustanovi važno usvojiti neke značajke zajedničkog života zato što onoliko koliko učinimo za zajednicu, toliko će zajednica učiniti za nas. Važno je zajednicu dječjeg vrtića održavati čistom i urednom kada je to mjesto u kojem provodimo kvalitetno vrijeme.
Kako bi naš mali ansambl svih uzrasta djece „svirao“ ujedinjenu pjesmu o čistoći okoliša tvrtke IVAKOP i ELEKTROCENTAR Petek su donirale 4 koša za smeće kako bi vanjski okoliš bio čišći, funkcionalniji i na kraju priče, ljepše izgledao.




PODIZANJE ZELENE ZASTAVE I OBJAVA NOVOG ZLATNOG EKO STATUSA VRTIĆA.
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Danas, i u ovim nesretnim dvjema godinama koje nam u svim porama života, obilježava pandemija, živimo u ionako izazovnim vremenima koje postaju izazovne i za prirodu koja nas još uvijek, srećom, okružuje. Kažemo srećom, jer na svijetu ima puno mjesta koja su se uvelike udaljila od prirode, kako od ideje prirode, tako i od prirode same. Naš Kloštar Ivanić ipak uživa u blagodatima okruženja zelenilom za koje se moramo brinuti i paziti; naime i mi smo sastavljeni od istih atoma i molekula kao i stablo pored nas. Nema u nama (nadamo se) plastike, viskoze, polimera… Mi smo prirodna bića i moramo se naučiti skrbiti za naš okoliš.
Brigu za prirodu djeca Dječjeg vrtića Proljeće usvajaju od najranijih dana, prvotno odvajajući otpad, zatim i kroz neke složenije i zanimljivije radnje i akcije. Ovakav stav nas doveo da se prije desetak godina priključimo nacionalnoj udruzi Lijepa naša koja je pak član Svjetske udruge Eko škola (FEE). Počeli smo bez značajnog statusa kao debitanti, ali uz stalno djelovanje i akcije vrijedne spomena, danas, deset godina kasnije zavrijedili smo Zlatni status.
Ove godine imamo i više razloga za slavlje osim dobivanja ovog vrijednog statusa. Zahvaljujući donatorskoj akciji provedenoj u suradnji s lokalnim poduzetnicima sagrađena je divna funkcionalna sjenica u dvorištu dječjeg vrtića, nabavljena i postavljena vrtna kućica, također u dvorištu. Osim toga, velikodušnim donacijama je pribavljena i oprema za boravak djece na otvorenom.
Svečano podizanje Zelene zastave upriličili smo 20. listopada u prostoru ispred našeg vrtića uz prigodan program koji su predstavila naša djeca odgojnih skupina Mišići i Leptirići.
Bili su prisutni i Predsjednik Upravnog vijeća Dječjeg vrtića Krešimir Bunjevac kao predstavnica firme Jakopović d.o.o. koja je inače dugogodišnja i velikodušna Kuma vrtića.
Nakon svečanosti i podizanja zastave, upriličen je bogati domjenak kojim su djeca, a povodom i Dana kruha, radosno počastila.
Lokalni poduzetnici koji su svojom plemenitom i darežljivom gestom donacije pripomogli veliko uređenje vanjskih prostora našeg vrtića.
KUKEC d.o.o.
CMB Graditeljstvo
ŠINJOR
BUNJEVAC OBRT
IVASIM
JOKOPOVIĆ d.o.o.
LIPOVEC GRADNJA
Hvala Vam !!!!!













