POČETAK ADVENTA U NAŠEM VRTIĆU
Vrijeme adventa je počelo. Svaka je odgojna skupina sama priredila adventsko okruženje u svojoj sobi dnevnog boravka djece. Neke je veselilo samo paljenje svijeće, dok su drugi i porazgovarali o simbolici… pa da se podsjetimo.
Svaka adventska svijeća i njeno paljenje ima svoje značenje - paljenje prve adventske svijeće predstavlja vjeru i nadu, paljenje druge adventske predstavlja mir; paljenje treće svijeće predstavlja ljubav, a paljenje četvrte svijeće predstavlja radost.
Uz vjeru i nadu za advent ljepši od onog prošlogodišnjeg želimo Vam mirne blagdane.
A nećemo niti zaboraviti adventski kalendar koji uvijek nosi malo iznenađenje.














ADVENT U LEPTIRIĆIMA
Piše: Katarina Bilandžić, odgajateljica mentorica
Advent je pokucao na vrata naše odgojne skupine. Zajedničkim snagama očistili smo i sredili svoju sobu kako bi sve spremili za božićno ukrašavanje.
Kao vrijedni pomoćnici Djeda Božićnjaka oformili smo svoj božićni kutić u kojem provodimo zajedničke trenutke uz pjesmu, priču, paljenje svijeća na adventskom vjenčiću.
Mi smo uživali, a nadamo se da ćete i Vi.











ADVENTSKO RUHO NAŠEG VRTIĆA
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Počelo je, počelo… Najradosnije doba u godini na sjeverozapadnoj hemisferi našeg planeta polako nas okružuje svojim toplim bojama, lampicama, glazbom, ukrasima i na taj način kao da šalje poruku – Advent je stigao.
Ove su godine marljive ruke naših odgajateljica učinile doista veliki i svjetski posao, jer se vrtić uredio unisono kao što ste mogli primijetiti. Iznutra svaka skupina piše svoju božićnu priču i svaka je na svoj način jedinstvena i prekrasna.
Kako je vrtić mjesto na kojem boravi mnogo djece, cilj nam je da su djeca u ljepšem i poticajnijem okružju. Upravo zbog toga nam je Djed Božićnjak šapnuo na uho kako bi bilo dobro da stavimo i poštanski sandučić za pisma namijenjena njemu na Sjevernom polu kako bi se lakše skupila.
Tako da zajedno s roditeljima olovke, bojice i druga pisala u ruke pa se bacite na posao pisanja pisama. Mi ćemo se potruditi da ih Djedica i dobije.











LEPTIRIĆI UČE SVOJA PRAVA
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Djeci predškolskog uzrasta nije tako jednostavno usvojiti apstraktne pojmove i ideje. Konkretne pojmove i pojave, a pogotovo one koji ih okružuju, bez problema se uvlače u fino tkanje njihovih umova u razvoju. Ali, onkraj onog opipljivog i vidljivog stvari postaju malo složenije. Tako je i s idejom prava. Čak i odrasli imaju teškoća kada se pravo mora objasniti, zamislite tek kako je to s mladim umom koji se prvi put susreće s riječju pravo i implikacijama koje ta riječ nosi. Čak niti Unicefu nije baš olako pošlo za rukom to objasniti predškolcima u edukativnom crtiću „O pravima s Jakom i Ruby“ koji smo 22. studenog pogledali u skupini Leptirići povodom Dana dječjih prava koji se obilježava 20. istog mjeseca.
No kada djeci stvari okrenete u smjeru njihova viđenja i doživljaja svijeta dosadašnjeg života, tj. kada ih pitate kako bi to bilo kada bi im netko rekao da ni smiju jesti, ići na zahod, igrati se – e tada postaju svjesni svojih prava iako za riječ nikada nisu čuli. Razgovor koji je uslijedio je uključivao vizualne primjere kršenja dječjih prava u obliku fotografija je pokazao kao svi većinom imaju svoja, ali da se nekada njihova prava krše. Kada se dođe do tog momenta u raspravi, tada svatko želi svojim primjerom to reći, jer se sigurna okolina vršnjaka pože sigurnim okruženjem za izražavanja svojih osjećaja, misli i stavova. Govorili smo o tome kako štiti svoja prava, ali i druge upozoriti na njih.
Nakon odgledanog još jednog crtića, „Float“, željeli smo poslati poruku kako prava nisu samo riječi koje se nakon kratkog leta oko naših glava samo rasplinu u zraku, već čvrste predodžbe koje trebaju biti stalno prisutne, izradili smo avione od papira na kojima su bila otisnuta prava djece te su se tako te ideje materijalizirale u svijetu koji ih okružuje.









DAN SJEĆANJA NA 1991. U NAŠEM VRTIĆU
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Prolazi trideset godina od datuma koji je svim stanovnicima ove zemlje upisan kao Dan sjećanja. Trideset godina je puno vremena, puno više je to godina i od dobi naše najstarije djece, predškolaca pa i roditelja nekih od njih. Iako su se mnogi, a djeca sva, rodili kasnije od tog događaja, ne smijemo dozvoliti da se žrtva podnesena od strane stanovnika Vukovara i Škabrnje u Domovinskom ratu zaboravi.
Iako je važna potka rada s djecom ne izlagati ih temama koje njihov um još ne može u cijelosti usvojiti, djeca sama primjećuju da se posljednjih dana u medijskom svijetu oko njih govori o toj godini – 1991. O gradovima Vukovaru, mjestu Škabrnja i o Domovinskom ratu. Znaju da se dogodilo nešto strašno, no nasreću ne znaju točno što pa pitaju odgajateljice. Tako se u odgojnim skupinama Mravići, Mišići i Leptirići razgovaralo o svemu tome na način na koji djeca od pet godina i više mogu to pojmiti. Razgovorima se došlo do zaključka kako se tamo dogodilo nešto što upravo njima danas omogućuje da nikada i baš nikada neće morati iskusiti takvo što. Izborila se sloboda i neovisna ponosna država u kojoj mogu sigurno živjeti.
Djeca su se o svemu što znaju izrazila na najbolji način koji mogu, a to su crteži od kojih smo neke postavili na oglasnu ploču Općine Kloštar Ivanić, dok su djeca spomenutih skupina zapalila i postavila lampaše duž ulaza u naš vrtić.
Da se ne zaboravi…










