Piše: Zoran Buhač, pedagog

Ako je itko dvojio trebali na današnji dan obući ružičastu majicu, nažalost nije trebao. Slučajeva vršnjačkog i drugog nasilja u našim odgojno-obrazovnim ustanovama ima i previše i ako komad odjeće u ovoj boji daje do znanja da je to problem za našu djecu, smatramo da i najizraženije muškarčine među nama mogu obući nešto ove nježne boje.

Statistike su zabrinjavajuće. Policija u prosjeku reagira dva puta na dan na slučajeve nasilja u školama u Republici Hrvatskoj.

Dva puta na dan?! Moglo bi se reći da to nije puno, ali postoje slučajevi koji nikada neće biti prijavljeni policiji zato što:

…se uspješno razriješe među djecom (TO JE USPJEŠNO RJEŠENJE)

…se riješe među roditeljima (TO MOŽE NEKAD BITI USPJEŠNO RJEŠENJE)*

…se riješe unutar razreda ili skupine (TO JE USPJEŠNO RJEŠENJE)

…se riješe uz pomoć stručnog tima odgojno-obrazovne ustanove (I TO JE USPJEŠNO RJEŠENJE)

…se ne riješe, ne prijave se odgojiteljima, učiteljima, nastavnicima Ili roditeljima i onda to nasilje traje i ima mnogo više nego što mislimo. Ovdje siva statistika govori o puno više slučajeva od onih dva puta na dan s početka priče.

Da bismo imali društvo s manje  slučajeva nasilja, moramo reagirati promptno, moramo mijenjati zakone, moramo provoditi zakone. Korektan zakon i odgovarajuća provedena kazna nasilnom činu su najbolja prevencija trenutnog stanja.

Ono što je trebalo učiniti prije, je pravovremena prevencija u vrtiću. S jednim velikim ALI… prevencija nasilja u vrtiću nije stvaranje uvjeta staklenog zvona u vrtiću. Djeci je potrebno samostalnosti i određena doza društvenih rizika u neposrednom okolišu upravo zato kako bi djeca mogla naučiti  uspješno se nositi s njima.

Naše odgojiteljice su tu zadrže siguran okvir od nasilja, ali taj okvir nije sterilan na sukobe do kojih će doći. U slučajevima verbalnih sukoba odgojiteljice djecu ohrabruju da se sama isto tako verbalno  zauzmu za sebe. U tim će situacijama njihova otpornost rasti i stvarati temelj za nošenjem sa svim onim situacijama u životu kada neće biti u pravu, kada će biti nezadovoljni, nesretni, kada će ih svijet pocukati. No, ako djecu naučimo na vrijeme da ispravno reagiraju, takvo će reagiranje dovesti do razvoja uspješne odrasle punoljetne osobe odgovorne za svoje postupke, ali opremljene pravom strategijom da odgovori na tuđe postupke.

Želimo društveno odgovornu i duševno zdravu djecu za izazovna vremena koja im predstoje.

 

*ali, ako sukob nije velik ili opasan i ako postoji mogućnost da ga djeca riješe sama, roditelji se ne bi trebali uplitati.