Piše: Zoran Buhač, pedagog

Kada govorimo o klasicima književnosti za predškolsku djecu obično su tu strašna braća Grimm, misteriozni H. C. Anderson i drugi. Među kanon tih klasika probila se i priča „Juha od bundeve“ autorice Helen Cooper. Životna priča o svojeglavom Patku i njegovim dobrim prijateljima Mačku i Liscu začinjena je pravim sastojcima koji čine priču privlačnu djeci. Najvažniji elemt ove priče, je dakako, sama juha od bundeve i njezino pripravljanje od strane veselog društvanceta. Nećemo Vam reći kako završava, ali ćemo ipak dati jedan spojler – juha od bundeve je prefina.

U to su se uvjerile naše Žabice koje su mnogo puta probavile ovu priču. Djeca su se smijala i zabrinula na pravim mjestima pa je tako na inicijativu same djece došlo do ideje da oni sami naprave tu famoznu juhu. Odgojiteljice Nensi i Martina su sve isplanirale i povezale sa zdravstvenom voditeljicom vrtića, višom medicinskom sestrom Marinom, koja je pak s glavnom kuharicom vrtića Sandrom, uskladila sav proces od toga gdje će djeca sudjelovati, a gdje će juhu preuzeti profesionalna kuharska ruka.

Prikupili su se svi potrebni sastojci, djeca su opskrbila kuhinjskim alatima i pomagalima te uz pomoć svojih odgojiteljica priredila sve potrebno za juhu. Kada je priprema bila gotova, sve se odnijelo u kuhinju gdje je kuharica preuzela i dovršila ovo fino jelo.

Nakon što je bilo gotovo, sva su se djeca znatiželjno okupila oko stola i krenula uživati u onome što zbližilo junake priče iz naslova.

Dobar tek!

Često se govori kako djeca najkvalitetnije uče čineći stvari, a ovdje je idealan primjer kako je učenje djece proizašlo iz njihova interesa kojeg su odgojiteljice kanalizirale u nešto više te im davši uloge u samom procesu kuhanja omogući djeci uvjete i prilike za neposrednim učenjem i stjecanjem iskustva za ovu važnu vještinu u životu.

Piše: Marina Lovrić, zdravstvena voditeljica vrtića

Higijena je pola zdravlja! Ovu rečenicu koju ponavljamo djeci već od najranije dobi znaju i vrapci na grani. Ona je temelj zdravlja i stječe se od najranije dobi i zato smo kroz prezentaciju, slikovnicu, edukaciju i demonstraciju uspješno savladali pravilno pranje zubi i ruku. Osobna higijena uključuje i pranje lica, higijenu odjeće, obuće, životnog prostora te higijenu namirnica.

Razgovarali smo o načinima održavanja higijene, o učestalosti pranja ruku, zubi, kose, lica i tijela, te zašto i kako dolazi do bolesti.

Kroz prezentaciju smo vidjeli preglede u pedijatrijskoj ordinaciji, od kud nam visoka temperatura, kašalj, curenje nosa, a kroz slikovnicu Kuna Bruna kod liječnika kako se riješiti straha od „bijele kute“.  Na samom kraju radionice djeca su, na moje zadovoljstvo, uspješno riješila sve upitnike i zadatke i mogu reći da su već na pola puta da budu odgovorne odrasle osobe.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Nekada se prije govorilo kako je poštarova torba teška, jer nosi život sam u sebi. U toj je torbi bilo ljubavi, sreće, nadanja, očekivanja, briga i svega drugoga što život čini. Danas je torba poštarova teška zato što u sebi ima račune, opomene, ovrhe i sve ono što život čini – težim!

Ljubavne poruke, čestitke i nadanja danas već putuju nekim drugim elektronskim  kanalima i poštom rijetko tko više šalje pisma ili razglednice. No, dobra stara pošta ima šarma, jer priča o pošaljitelju i primatelju nikada ne zastarijeva pa makar pošaljitelj bila neka velika tvrtka, a primatelji mali obični mi. Kada i dovozi u svojoj torbi račun do našeg sandučića, nešto je romantično u tome kada se oglasi njegova truba. Kao u ona stara vremena dok je poštar sa sobom nosio rog. Od tog roga je ostao samo simbol pošte čiji smo Međunarodni dan obilježili 9. listopada u odgojnim skupinama Pčelice i Krijesnice.

Pripreme su krenule ranije gdje se u skupinama djecu pripremalo za obilježavanje toga dana i da će djeca slati pisma kući. Izrađivala su se pisma za roditelje, a djeca su se u tim pismima izrazila najbolje što mogu – svojim crtežima. Tih je dana porasla prodaja koverti i poštanskih maraka kao nekad prije za Božić, jer se u nekoliko dana pripremilo preko 50 pisama za slanje.

S pismima pod rukom djeca su se sa svojim odgojiteljicama zaputila put pošte u Kloštru Ivaniću. Tamo nas je dočekao veliki poštanski sandučić. Žuti naravno, koji je veselo primio svako dječje pismo. Da bismo saznali što će se kasnije dogoditi s dječjim pismima otišli smo u poštu gdje nam je poštanska službenica pojasnila koji će put pisma prijeći kako bi došla do primatelja. Saznali smo još da se pošta najviše bavi dostavom pošiljaka s jedne popularne kineske prodajne platforme. Poučili su djecu da se lonac čušpajza ne može poslati poštom, da su nekad poštom mogla poslati i djeca te da i danas možete jednu vrstu životinja slati poštom. Koju? Odite do pošte i informirajte se!

Pčelice su ovaj dan proširile na svoj odgojno obrazovni rad pa su se upoznale s filatelijom i upoznali se sa mnogim raznovrsnim markama koje su kasnije svojim crtežima htjeli reproducirati.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Projektni dan u Centralnom objektu je iza nas, ali još nismo gotovi s radnjama koje će učiniti prostor našeg i Vašeg vrtića ljepšim i privlačnijim. U područnom objektu Livada u centru Kloštra Ivanića se također organizirala radna akcija, ali zbog jako mladog uzrasta djece, ovdje su sav posao odradile vrijedne i radišne ruke naših odgojiteljica. Uredio se prostor ispred vrtića, ali i obojile betonske cijevi koje služe kao vaze pored ograde vrtića.

Piše: Zoran Buhač

EMPATIJA je sposobnost razumijevanja i dijeljenja osjećaja s drugim ljudima. To znači da se možemo staviti u tuđe cipele i osjetiti što oni osjećaju. Kada zajednica pokazuje empatiju, treba je pokazati prema svima, a najviše prema najranjivijima u društvu; starijima i nemoćnima, bolesnima, osobama s invaliditetom, djeci s teškoćama u razvoju, siromašnima, ali i prirodi, jer nju nema tko osim nas zaštiti.

U listopadu se, tijekom prvog cijelog tjedna u mjesecu, obilježava Dječji Tjedan. Iako Općina Kloštar Ivanić nema status Općine – Prijatelja Djece od strane Društva Naša Djeca Hrvatska (koje izdaje ove certifikate), mi se kao odgojno-obrazovna ustanova na području Općine trudimo obilježiti ovaj važan događaj za naše najmlađe stanovnike.

Ove je godine tema Dječjeg tjedna – Empatija – ključ međuljudskih odnosa. Gledajući iz dječje perspektive, ova osobina je na najvišem mjestu ljestvice dječjeg razvoja, jer brigom za druge i suosjećanjem djeca pokazuju koliko ustvari poznaju sebe. No, kako s se u psihološkom razvoju empatija pojavljuje nešto kasnije od naše predškolske dobi mi smo odlučili u suradnji s djecom, empatiju instrumentalizirati u onom smjeru gdje je oni mogu razumjeti i gdje lokalna zajednica može pokazati empatiju:

•             Empatija prema starima ljudima

•             Empatija prema bolesnim i nemoćnima

•             Empatija prema osobama s invaliditetom i djecom s teškoćama u razvoju

•             Empatija prema siromašnima i oskudjevajućima

•             Empatija prema životinjama

•             Empatija prema prirodi

S djecom se u vrtiću razgovaralo o empatiji i o njezinoj važnosti u razvoj svakog pojedinca. Djeca su i pogledala neke animirane filmove na ovu temu kako bi rasprava bilo što plodnija. Nakon toga su crtala gdje su i u kojim situacijama izrazila empatiju kroz pomaganje drugima. Među dječjim radovima se najviše ističe izražavanje empatije prema starijim i nemoćnim osobama. Djeca doista ima suosjećanje za s kojima provode najviše vremena i brinu se za njihov boljitak.

Nakon ovoga, od dječjih smo radova napravili promotivni plakat s temom Dječjeg tjedna s kojim smo otišli u posjet načelnici Općine Kloštar Ivanić, Jasenki Haleuš. Na tom nas je posjetu toplo primila i prenijeli smo joj ideje Dječjeg tjedna i dječje zaključke o pomaganju /empatiji. Djeca su dobila poklone od Općine, a imala su i priliku se i okrijepiti uz grickalice, slatkiše i sokiće. Poslije ugodnog druženja, mi smo nastavili put do centra Kloštra Ivanića gdje smo na službenoj oglasnoj ploči Općine i postavili naš plakat.

Kako je geslo Dječjeg tjedna „Odrasli, imajte u vidu naše prijedloge!“, možda nam djeca na taj način žele poručiti kako bi im bilo jako važno da se nešto učini po pitanju potreba starijih u našoj lokalnoj zajednici, možde pokretanje udruge ili kluba umirovljenika koja bi njihove živote oplemenila i obogatila.

Djeca nam se obraćaju iz srca pa su njihove smjernice i više nego jasne, s gorivom kao što je ljubav nema šanse da njihov cilj u ovom slučaju nije opravdan.