Piše: Zoran Buhač, pedagog

I najljepša priča dođe do onoga dijela „Čiča miča, gotova je priča…“

I najljepša pjesma dođe do svojih posljednjih nota…

I u najboljem filmu dođe onaj dio kada na ekranu piše The End.

Tako dođe i kraj boravku djece u vrtiću. Istovremeno tužan i sretan trenutak, jer sretni smo što smo svu djecu pripremili prilično uspješno za nove obrazovne izazove koji ih očekuju, ali smo imalo tužni što znamo da odlaze iz naše ustanove dok smo svjesni koliko vrijede.

Ali tako mora biti pa hajd’mo se potruditi da taj trenutak rastanka bude trenutak veselja i radosti s kojom ćemo pamtiti boravak svakog djeteta u našem vrtiću. I doista, više ih nemamo što naučiti ovdje kod nas (možda tu i tamo podsjetiti nekoga da obriše nos ili zatvori vrata za sobom, ali za to ima vremena). Sve što smo isplanirali za njih u ovom periodu oni su uspješno usvojili.

O slovima i brojevima znaju dovoljno, no to ionako nije najvažnije kada će krenuti u školu, najvažnije za što vjerujemo da smo im prenijeli je da bez prijatelja ne mogu i da su u vrtiću naučili kako prijatelja naći, kako ga steći i kako ga zadržati uz sebe.

Tada je naš posao uspješno obavljen.

Za slova i brojeve ima vremena (kao i za brisanje nosa i zatvaranje vrata).

Sretno školarci!