Draga naša Erika,
Što da sročimo u dvije, tri riječi o tebi kada to ne bi bilo dosta. Kaže se: 'Ne živimo da bi smo proživjeli puno dana, nego živimo da bi smo proživjeli jedan lijep život u jednom danu'.
Dan kada si ušla u naše živote osjetile smo neizmjernu radost i toplinu, te od tog dana nadalje bila si izvor bezgranične sreće. Imale smo tu čast biti tvoje odgojiteljice, gledati te kako rasteš, učiš i istražuješ svijet oko sebe. Svaki dan s tobom bio je dar i zahvalne smo jer smo bile dio tog 'putovanja' . Uvijek si bila svijetlo kad su dani bili tmurni. Samo jedan tvoj zagrljaj bio je dovoljan da popravi dan. Zauvijek će nam faliti tvoj osmijeh, tvoj zagrljaj, tvoj poljubac, tvoj sjed u naša krila, frizure koje si nam radila kao i ostalim prijateljima u skupini, način na koji si nam prepričavala svoj dan, češkanje prije spavanja, tvoje 'borbe' s mesom za ručak, veselo skakutanje kad god bi te netko primio za ruku, tvoja znatiželja, pjevanje, plesanje... Dan bez tebe više neće biti isti, ali uvijek ćeš živjeti u našem sjećanju.
Ono u čemu smo nekad uživali i duboko voljeli, nikada ne možemo izgubiti, jer sve ono što duboko volimo postaje dio nas.
Za nas ne postoji 'zbogom'. Gdje god da si, uvijek ćeš biti u našim srcima. Hvala ti što si činila naš život potpunim.
Bezgranično te volimo, do kraja Svemira, zauvijek.
Tvoja skupina 'Medvjedići', odgojiteljice Antonia i Maja
Draga naša Erika,
Što da sročimo u dvije, tri riječi o tebi kada to ne bi bilo dosta. Kaže se: 'Ne živimo da bi smo proživjeli puno dana, nego živimo da bi smo proživjeli jedan lijep život u jednom danu'.
Dan kada si ušla u naše živote osjetile smo neizmjernu radost i toplinu, te od tog dana nadalje bila si izvor bezgranične sreće. Imale smo tu čast biti tvoje odgojiteljice, gledati te kako rasteš, učiš i istražuješ svijet oko sebe. Svaki dan s tobom bio je dar i zahvalne smo jer smo bile dio tog 'putovanja' . Uvijek si bila svijetlo kad su dani bili tmurni. Samo jedan tvoj zagrljaj bio je dovoljan da popravi dan. Zauvijek će nam faliti tvoj osmijeh, tvoj zagrljaj, tvoj poljubac, tvoj sjed u naša krila, frizure koje si nam radila kao i ostalim prijateljima u skupini, način na koji si nam prepričavala svoj dan, češkanje prije spavanja, tvoje 'borbe' s mesom za ručak, veselo skakutanje kad god bi te netko primio za ruku, tvoja znatiželja, pjevanje, plesanje... Dan bez tebe više neće biti isti, ali uvijek ćeš živjeti u našem sjećanju.
Ono u čemu smo nekad uživali i duboko voljeli, nikada ne možemo izgubiti, jer sve ono što duboko volimo postaje dio nas.
Za nas ne postoji 'zbogom'. Gdje god da si, uvijek ćeš biti u našim srcima. Hvala ti što si činila naš život potpunim.
Bezgranično te volimo, do kraja Svemira, zauvijek.
Tvoja skupina 'Medvjedići', odgojiteljice Antonia i Maja