Piše: Zoran Buhač, pedagog

Iako bi se moglo reći da smo običan provincijski vrtić, ali se trudimo taj veo „običnosti“ kakav se obično veže za ustanove koje nisu u (velikim) gradovima svrgnuti sa sebe neuobičajenim aktivnostima, inicijativama i projektima. Tako smo već dugi niz godina posjećeni od strane sudionika projekta Ruksak (Pun) Kulture, nacionalnog programa u organizaciji Ministarstva znanosti i obrazovanja i Ministarstva kulture. Cilj je tog programa unijeti što više raznovrsnog sadržaja u odgojno-obrazovne ustanove koje nisu u žiži kulturnih zbivanja i nemaju dovoljno kulturnih sadržaja kao (veliki) gradovi.

Program funkcionira na sistemu prijave i odluke povjerenstva kojem će vrtiću biti dodijeljen koji sadržaj. Mi smo se do sada imali prilike susresti s plesom, glumom i glazbom, a ove smo godine zakoračili na nov teritorij likovnosti, arhitekture i prostornog uređenja.

Naši su se Mravići susreli s tetama Ivom i Kajom, arhitekticom, odnosno krajobraznom arhitekticom koje su raspoloženje ove radionice zagrijale slikovnicom „Cvjetić“ Anne Walker o djevojčici Mari koja se iz sela preselila u grad. Ova priča o susretu djeteta s gradom i svim njegovima osobitostima, s obzirom da su naša djeca sa sela upoznala je djecu sa svim onim kontrapunktima koje svaki grad ima i poslužila je kao poticaj za likovnu radionicu skiciranja naselja. Djeca su imala priliku uz pomoć mnogih materijala predočiti svoju viziju naselja na način muralnog crtanja, bojanja, lijepljenja na velikom papiru u malim skupinama. Nastala su zanimljiva rješenja koja su polazište imala u stvarnom svijetu koji djecu okružuje, ali su inspiraciju pronašla i u pročitanoj priči.

Nakon toga su Iva i Kaja dobro proučile dječje skice i na osnovu njih na terasi ispred sobe dnevnog boravka Mravića skicirale, nacrtale i obojile krajobraz čije su smjernice došle upravo iz dječjih radova.