Piše: Zoran Buhač, pedagog

Svaku pedagošku godinu pokušavamo završiti novijim i različitim izletom. U godišnje planove rada stavljamo i više izleta, ali smo dobili povratnu informaciju određenog broja roditelja koji su nam rekli da je popratnih programa već previše i da sve to već previše košta. Tako smo se odlučili za jedan izlet kojim ćemo zaokružiti pedagošku godinu za djecu iz područnog objekta. Uvijek kada se spomene izlet, na pamet nam padnu muzeji. No, muzej su često hermetična  mjesta u kojima je posjetitelj pasivni primatelj informacija i to je uglavnom to.

Opet, neki muzeji nude nešto više od ovoga. U nedavno otvorenom Muzeju iluzija u Ilici u Zagrebu, situacija je potpuno drukčija. Muzej je potpuno interaktivan. Sve možete dirati, pomicati, manipulirati i čak se od Vas kao posjetitelja traži da na taj način oblikujete svoj posjet. Za djecu ne postoji bolja kombinacija; s jedne strane bili su u mogućnosti sve isprobati, ali i vidjeti neobične stvari koje pomalo izvrću njihovu percepciju i doživljaj svijeta oko sebe. Djeca su bila zadovoljna velikom većinom izloženog i sve su pokušali shvatiti, dok ono što baš i nisu shvatili je bilo dovoljno zabavno da se time poigraju u neobičnom ambijentu.

Izlet je uključio veselu vožnju autobusom koja je većini djece bila prvi put da se voze u nečemu što nije automobil njihovih roditelja. Šetnja žilom kucavicom glavnog grada je bila vesela avantura za sebe, dok je posjet Strossmayerovom šetalištu i kuli Lotrščak bio jedno novo upoznavanje grada i kakav on može biti. Popularni Stross je poslužio i kao mjesto za gablec naših malih putnika.

Možda je malo rano za svečanu večeru, ali treba vidjeti šro je na meniju.

Što se dogodi kada se u Sobi beskonačnosti okupi beskonačno mnogo djece.

Malo je muzeja u kojima baš svaku sliku možete dotaknuti i malo je muzeja u kojima su slike žive.

U Sobi perspektive neki su jako malo, a neki su jako veliki.

Ovaj muzej čak traži od svojih posjetitelja da manipuliraju ponuđenim.

Soba beskonačnosti kada se u njoj nađe malo djece.

Kabinet čuda kroz koji čak možete i trčati.

Gravitacija se vrloproblematična stvar kada se nađete u Kosoj sobi.

Zanimljivo kako rastu ove lončanice.

Kako je ovo moguće?

3D slika traži od nas ekstra pažnju.

Kad se nađete ispod stroboskopskog svjetla ljudi preko puta vas se pojave pred vas i izgledaju kao... duhovi?

Kako je moguće da ova voda kaplje prema gore?

Svi su htjeli doći do hologramskog autića koji je baš uvijek bio nadomak ruke.

Šetnja po Strossu.

Pauza za ručak na vrhu grada.

Došli smo ipak malo prerano da čujemo Grički top.