Piše : Zoran Buhač, pedagog

 

Knjiga, ta usamljena ratnica protiv dosade, samoće, tuge, bolesti i svih ostalih ljudskih nedaća u posljednje  vrijeme u Lijepoj našoj gubi bitku pred mobitelima, tabletima, osobnim i prijenosnim računalima i drugim novotarijama koje putem  ekrana od tekućih kristala, nekoliko čipova, spojeva i procesora daju ljudima danas ono što su prije dobivali od knjiga. U korist ovoj tvrdnji ide i istraživanje provedeno ove godine u našoj državi koje je dovelo do posebno zabrinjavajućeg podatka, više od 50% stanovnika nije briga za knjigu i niti su ijednu pročitali u prošloj godini. No, zanimljivo da među tih 50% ima onih koji imaju djecu i koji bi željeli i sve na svijetu dali da im djeca budu uspješna i dobri učenici. Da bi bili dobri učenici moraju učiti, a mi još uvijek, na sreću, učimo iz knjiga.

Kako onda prenijeti djetetu ljubav prema knjizi? Kako očekivati da će nam dijete biti kreativno ako ne čita?  Jer kad čitamo mi zamišljamo, kada zamišljamo, tada možemo i zamisliti rješenje nekog problema. Kako očekivati da će nam se djeca snaći u životu ako im se rječnik vrti oko 500 riječi? Kako objasniti da se taj rječnik upravo širi čitanjem? Ako dijete neće čitati ili mu nitko ne čita, ono nema priliku postavljati pitanja? Ako dijete ne postavlja pitanja njegov se svijet smanjuje i ono zna samo onoliko koliko drugima odgovara da zna. Ako ne postavlja pitanja, ono se ne razvija…

Zar je moguće da čitanje može  utjecati na tolike aspekte djetetova razvoja? Da, moguće je. Konkretan primjer je čitanje u odgojnoj skupini u vrtiću gdje se pokazala da djeca koja pohađaju vrtić imaju puno bolje vještine izražavanja, širi rječnik, lakše rješavaju probleme i znatiželja ih vodi prema novim spoznajama. Djeca kojoj se ne čita, bilo kod kuće  ili u vrtiću, obično su povučenija, kvaliteta njihova izražavanja posrednim  putem  bilo kojom tehnikom ili načinom je gotovo uvijek na nižoj razini od djece koja vrijeme provode uz pisano slovo.

Knjigu zato treba čuvati i poštovati. Treba joj posvetiti više nego jedan dan u godini… ma treba joj posvetiti i noć! Upravo se to dogodilo u cijeloj Hrvatskoj u petak, 22. travnja širom Hrvatske, ali i u našem vrtiću. U organizaciji Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Knjižnica grada Zagreba, Udruge za zaštitu prava nakladnika – ZANA, Knjižni bloka – Inicijative za knjigu te portaal za knjigu i kulturu Moderna vremena Info ovaj događaj se odvija već peti put. Bili smo obaviješteni tijekom veljače, a prijavili se u ožujku tako da je i naš vrtić, a i sam Kloštar Ivanić koji predstavljamo zajedno uz osnovnu školu braće Radića završio u programskoj knjižici distribuiranoj širom Hrvatske. Dječji vrtić Proljeće Kloštar Ivanić je po prvi put sudjelovao na manifestaciji Noć Knjige gdje smo kroz mnoge radnje, aktivnosti i poticaje promicali knjige, čitanje, predčitalačke vještine, ali i igre koje povezuju priču, pričanje, maštu, baratanje riječima, pojmovima, poznavanje slova, ukratko sve ono čemu jako koristi čitanje knjiga. Djeca i roditelji starije i srednje odgojne skupine su se okupili u petak u sobi dnevnog boravka srednje skupine koja je za tu priliku postala hram čitanja i knjiga. Mnogo je toga pripremljeno kako bi se bilo u skladu s tematskim okruženjem ovogodišnje obljetnice Shakespearea, Cervantesa i Ivane Brlić Mažuranić. Još jednom pohvaljujemo i zahvaljujemo se roditeljima djece vrtića na suradnji i sudjelovanju u ovom, za nas, velikom događaju.

„Pored psa, knjiga je najbolji čovjekov prijatelj! Osim toga, uz knjigu je lakše zaspati!“

Groucho Marx, američki komičar

 

Dnevni boravak Žabica je taj dan postao pravi raj za knjigoljupce.

(Crtano) Filmski program je bio prilagođen i prikladan.

Društvena igra potjere na temu likova iz "Priča iz davnine".

Sve su vrećice naslovljene kao početak neke priče: "Bilo jednom...", ili "U dubokom moru".

U vrećicama su djeca pronašla likove iz priča i priču su osmišljavali uz pomoć svojih roditelja.

Kino je prikazivalo crtiće koji se nažalost ne mogu vidjeti na televiziji.

Slikopriča kao enigma koju treba riješiti. Svaka je priča imala vrećicu sa slikama koje treba staviti na pravo mjesto u priči.

Tko to ne voli mogao je rješavati labirinte.

Malo atmosfere iz pune sobe.

Prepoznavanje prvog glasa u riječi. Djeca bacaju veliku kocku sa šest slova te koje im

se slovo okrene skaču na sliku pojma koji počinje glasom/slovom koji je kocka odredila.

Puzzle slagalice na temu "Priča iz davnine".

"Mekani i mirni" kutić za čitanje u miru i ugodnoj atmosferi.

Analiza i sinteza slova i glasova u riječi. Djeca ubacuju kamenje sa slovima u utore koji čine riječi od tri do četiri slova.

Slagalice i memory s motivima iz svijeta bajki.

Malo upoznavanja s glasovima i slovima uz vježbe grafomotorike.

Ovo bismo mogli nazavti i "Kutićem Tri Praščića". Djeca i roditelji su imali priliku pročitati priču iz slikovnice, nakon toga

odglumiti priču uz pomoć ginjol lutaka i za kraj probati sagraditi praščićima kućice od raznih materijala.

Razne kutijice su bile blokovi, sijeno i slama i triješće su bili drugi građevni materijali.

Kako to biva, kada se u gradnju uključe očevi, sama građevina postane čvršća i stabilnija.

Kutić za čitanje je mogao primiti i skoro cijele obitelji.

Noć knjige je bila izvrsna prilika za pokretanje našeg lokalnog projekta "book crossinga". Ormar u obliku naše slikovnice

se napunio knjigama koje su zajedno skupili roditelji i djeca te je na usluzi upravo njima da kući mogu ponijeti neku novu

slikovnicu i pročitati je, a onda vratiti pa posudutu neku drugu.

Interes za posuđivanjem knjiga se pokazao velikim i djeca su čak slikovnice koje su sama donijela preporičivala drugima.